U posljednja dva tjedna u našem je moru zabilježen velik broj jedinki morskog oraha (Mnemiopsis leidyi), prozirnog rebraša podrijetlom s istočne obale Sjeverne Amerike.
Riječ je o jednoj od najuspješnijih invazivnih morskih vrsta na svijetu. U sjevernom Jadranu prvi je put zabilježena 2005. godine, a danas je poznato da je na ovom području uspostavila stabilne populacije te da se uspješno razmnožava.
Najnovija znanstvena istraživanja pokazuju da njegov utjecaj na morski ekosustav nije zanemariv. Morski orah ne hrani se samo zooplanktonom, već može utjecati i na populacije gospodarski važnih školjkaša hraneći se njihovim ličinkama.
Dodatnu zabrinutost izazivaju klimatske promjene i sve češće pojave smanjene koncentracije kisika u moru. Takvi uvjeti mogli bi pogodovati opstanku morskog oraha jer njegovi prirodni predatori u njima teže kontroliraju njegove populacije.
Ipak, znanstveni pogled na ovog invazivca postupno se mijenja. Uz proučavanje njegovih negativnih učinaka, istraživači sve više ispituju može li morski orah biti izvor vrijednih bioaktivnih spojeva.
U njegovim su tkivima otkriveni antimikrobni peptidi, proteini povezani s bioluminiscencijom te druge molekule koje bi u budućnosti mogle pronaći primjenu u biotehnologiji i medicini.
Zbog svoje drevne evolucijske povijesti morski orah važan je i kao modelni organizam za proučavanje razvoja životinja i nastanka živčanog sustava.
Razvijene su i poboljšane metode njegova uzgoja u laboratorijskim uvjetima, što znanstvenicima omogućuje detaljnije proučavanje ove neobične skupine životinja.
Morski orah tako ostaje invazivna vrsta čije širenje i utjecaj na Jadran treba pomno pratiti, ali istodobno postaje predmet istraživanja koja bi u budućnosti mogla dovesti do novih znanstvenih i biotehnoloških otkrića.