Berba grožđa u Istri počela ranije nego ikad, a suša ostavila trag i u malim vinogradima!

Berba grožđa u Istri ove je godine počela ranije nego ikad. Visoke temperature, dugotrajna suša i nedostatak oborina ubrzali su dozrijevanje, zbog čega su pojedini vinari prve sorte počeli brati već početkom kolovoza.

Dok velike i poznate istarske vinarije berbu obavljaju na desecima hektara, ovih dana jednako je živo i u manjim obiteljskim vinogradima. Grožđe se bere za vlastite potrebe, dio se prodaje, a dio završava u podrumima gdje će se pretvoriti u domaće vino.

Ipak, ovogodišnja berba donosi nešto tužniju sliku nego prijašnjih godina.

U vinogradima se mogu vidjeti posljedice dugotrajnog razdoblja bez dovoljno kiše – osušene bobice, pognute grane i trsovi kojima je nedostajalo vode. No suša ipak nije uspjela odnijeti baš sve.

Uvjerili smo se u to u Pićnu, gdje nam je Marija pokazala obiteljski vinograd s čak 940 trsova vinove loze.

Posljedice suše vidljive su i ondje, ali ono grožđe koje je izdržalo ekstremne vremenske uvjete, kaže Marija, lijepo je i – što je najvažnije – slatko.

Berba je kod nje obiteljski posao.

Nema velikih strojeva ni brojnih berača. Tu su obitelj, dobre škare, kante, prikolica i puno strpljenja. Grozd po grozd, trs po trs, kante se pune, nose do prikolice i prazne, a kada berba završi, slijedi povratak kući i istovar.

Jer ubrati grožđe ipak nije tako jednostavno kao što izgleda dok promatramo pune kašete.

Treba se saginjati, pažljivo odrezati svaki grozd, paziti da se ne oštete bobice, nositi pune kante kroz redove vinograda, sve utovariti, a potom i istovariti. Kada se tome dodaju sunce i višesatni rad, jasno je da berba zahtijeva i poprilično kondicije.

No Marija se ne žali.

Kaže kako je boravak u vinogradu, unatoč fizičkom poslu, svojevrstan odmor za dušu. A kada treba birati između berbe grožđa i vađenja krumpira – dileme baš i nema. Grožđe je, kaže uz smijeh, ipak puno zanimljivije.

Dio uroda obitelj prodaje, a dio ostavlja za vlastitu proizvodnju vina. Cijena grožđa ove se godine, ovisno o sorti i prodajnom mjestu, uglavnom kreće od oko euro i pol do dva eura po kilogramu, dok na tržnicama i kod pojedinih OPG-ova doseže i oko dva i pol eura.

Kupaca za domaće grožđe i dalje ima. Jer bez obzira na cijenu, za mnoge vrijedi ono dobro poznato – domaće je ipak domaće.

I dok smo obilazili vinograd, društvo nam je pravila i Marijina mačka koja ju je vjerno slijedila među trsovima.

U jednom trenutku smjestila se pokraj grožđa i namignula prema objektivu – pa ćemo uz malo mašte reći da je i ona dala svoju potvrdu kvalitete ovogodišnjeg uroda.

Foto: IstraIN

Suša je, dakle, ostavila trag, poneki grozd nije izdržao, ali vinogradi nisu ostali prazni.

A u malim obiteljskim vinogradima poput Marijina priča o ovogodišnjem grožđu nije samo priča o kilogramima i cijeni. Iza svakog trsa stoje mjeseci rada, a iza svakog ubranog grozda trud koji će se na kraju pretočiti u domaće vino.

Foto: IstraIN