Izazovi i rješenja: Dijete u gostima

Blagdani znače posjete ili primanje gostiju. A za roditelje male djece, to može biti poprilično stresno. Odlazak u goste ili primanje gostiju remeti njihovu rutinu i može izazvati nesigurnost i strah, a onda i burna negodovanja.

Kako bi to izbjegli bi bilo dobro pričati o onome što će se događati. Iako se može činiti da dijete ne razumije o čemu se govori, kroz mimiku lica, geste i ton glasa, moći će shvatiti što ga očekuje i što se od njega očekuje.

Bilo bi dobro djetetu pokazati sliku ljudi kojima se ide u goste ili koje ćete ugostiti. Također, ako netko od njih ima glasan smijeh, glasno priča, ima naočale ili bradu, i to recite djetetu. Obično se toga najčešće boje. Na taj način ćete izbjeći neugodu izazvanu plačem svaki put kada se recimo djed koji ima naočale glasno nasmije.

Također djetetu bi bilo dobro reći i o kućnim pravilima onih koje se posjećuje kako bi znalo kako se treba ponašati. Kao što je recimo, skidanje cipela, zabranjen odlazak u kuhinju ili diranje televizora. Upravo na taj način se može izbjeći nepoželjno ponašanje ili ispadi bijesa. A nikako se ne smiju zaboraviti ponijeti i omiljene igračke jer će roditeljima olakšati odvraćanje pažnje od svih napasti koje se nađu na putu.

Ako se ide u goste osobama koja nemaju djecu, dobro ih je pripremiti i zamoliti ih da maknu ili zaštite predmete koje bi dijete moglo oštetiti. Ipak je lakše prilagoditi okolinu djetetu, nego recimo od dvogodišnjaka očekivati da ne dira vaze ili stavlja igračke u zvučnike.

Ono što je iznimno važno je da roditelji osluškuju svoje dijete i kada primijete da mu je dosta gužve, da je umorno i postaje nervozno da se zahvale na gostoprimstvu i krenu kući. Jer kasnije će imati problema sa smirivanjem i uspavljivanjem.

Djeca kada su premorena puno teže se opuste i zaspu. Veće dijete se može pitati da li želi malo prošetati ili otići u drugu sobu kako bi se odmorilo. Na taj način mu dajemo do znanja da nam je bitno da je i njemu ugodno.

Također s djetetom bi bilo dobro dogovoriti vrijeme odlaska. Recimo može se reći nešto poput: “Kada mama kaže da idemo kući, onda idemo”. Na taj način se vrlo lako mogu izbjeći ispadi bijesa i protestiranja. Ako dijete tada ne želi ići, ponudite mu još pet minuta. To će shvatiti kao nagradu i kada mu date do znanja da je pet minuta prošlo, lakše će prihvatiti činjenicu da je vrijeme za polazak. Ovakva mala nagrada uvelike poboljšava suradnju djece jer ona razmišljaju na način, meni su roditelji popustili, pa je red i da ja njima popustim.

Piše: Iva Brčić, mag.soc./phil., Happiest Baby trenerica, izvor: Mamin kutak