Prepoznajete li razliku između dječje želje i dječje potrebe?

Svakodnevno slušamo, čitamo, ali i osjećamo kako živimo u svijetu u kojem sa svih strana osjećamo preopterećenje – ono poslovno, obiteljsko, zdravstveno, obrazovno, društveno, kao i svako drugo koje ovdje nije nabrojano.

U takvom svijetu velik utjecaj na gotovo svaku dobnu populaciju ima marketing, odnosno reklame koje točno znaju gdje „pucati“ (a što najčešće bude na naše emocije), a kako bi nas uvjerili da imamo neku potrebu (za koju često nismo ni znali da ju imamo) i koju baš njihov proizvod ili usluga može zadovoljiti.

Tu potrebu koju nam oni pokušavaju zadovoljiti, mi u većini slučajeva zapravo možemo zadovoljiti sami, bez financijskog izdatka, kroz brigu o sebi i odnosima s ljudima, kao i druge (besplatne) aktivnosti.

Međutim, kupovina najčešće bude brzo rješenje zadovoljavanja te potrebe, a što dugoročno može ostaviti negativan trag, ne samo ekonomski i ekološki, nego i na sposobnost osluškivanja sebe, povezivanja sa sobom, a onda i zadovoljavanja svojih tjelesnih, psihičkih i socijalnih potreba.

Iz tog razloga, naša odluka kako ćemo neku potrebu zadovoljiti te je li to uopće potreba (ili je „samo“ želja), mora biti donesena pažljivo i kritički. Kod nas odraslih možemo očekivati da (bar dio nas) ima usvojene i razvijene vještine kritičkog mišljenja, koje onda možemo upotrebljavati u svakodnevnom životu i izborima, što često može biti izazov.

Još je veći izazov odgajati i stvarati zdrave temelje za naše najmlađe koji će u nekom trenutku odrastanja sami donositi odluke vezano uz to je li ono što u određenom trenutku žele zadovoljiti njihova potreba ili želja. A kako bi to mogli, uče od našeg primjera i uz naše usmjeravanje. Za pružanje najboljeg mogućeg primjera i zdravo usmjeravanje, prvo odrasli moraju naučiti prepoznavati razliku između (na prvom mjestu vlastitih, ali i tuđih, tj. dječjih) želja i potreba.

Što su zapravo potrebe?

Potrebe su sile, stanja, procesi unutar osobe koje usmjeravaju ponašanje prema nekom cilju, a njihovo zadovoljavanje omogućava optimalno funkcioniranje. Svim ljudima su univerzalne fiziološke potrebe, čije je zadovoljavanje od rođenja nužno za preživljavanje. Tu spadaju potreba za kisikom, vodom, hranom, spavanjem, dodirom, pokretom, regulacijom tjelesne temperature te, kasnije kad se te funkcije razviju, izražavanjem seksualnosti.

Nakon što su zadovoljene fiziološke potrebe, za zdravi razvoj, dijete mora imati zadovoljene psihološke, emocionalne i socijalne potrebe. One se po svojoj funkciji ne razlikuju previše u djetinjstvu i odraslosti.

Ipak, ono što je ključna razlika je to što je djetetu u zadovoljavanju njegovih potreba ključna odrasla osoba, koja svojim ponašanjima prema djetetu osigurava i podržava zadovoljenje djetetovih potreba te uči dijete vještinama samoregulacije ponašanja i emocija. Te se potrebe moraju zadovoljavati ovim redom, prema svojoj važnosti:

• Ljubav i sigurnost
• (Samo)poštovanje i (samo)pouzdanje (kroz riječi i odnos podrške odrasle osobe koji poručuje „Pokušaj“; „Zanimaš me“; „Pokaži mi“; „To to možeš“...)
• Slobodna igra
• Boravak u prirodi
• Čitanje
• Raznoliko okruženje
• Igračke

 

Sve su potrebe važne, ali neke su ipak važnije! Ako ovaj popis gledamo razvojno kroz dob, primjećujemo da tek rođeno dijete, ima najviše izraženu potrebu za ljubavi i sigurnosti, koju djetetu zadovoljavamo kroz nošenje, dodire, zagrljaje i poljupce, utjehu kad je uznemireno, topao govor i osmijehe, rutinu i stabilnost. Tek kasnije kroz razvoj djeca pokazuju potrebu za igračkama kojima oni daju funkciju i simbole, te tako potiču svoj kognitivni i emocionalni razvoj. 

Sigurno su mnogi od vas i primijetili da čak i kad se ponudi neka igračka, dijete često radije izabere neki drugi predmet ili pojavu iz okoline, a koji mu omogućuje istraživanje i senzorički poticaj, kao što su kutije, vrećice i omoti, pribor za kuhanje, voda, pijesak, itd.

Foto: Pexels

Kad gradimo kuću, prvo radimo temelje, koji moraju biti kvalitetno napravljeni kako kuća ne bi propala. Zatim gradimo čvrste zidove, koji daju dodatnu stabilnost, pa tek na njima gradimo krov.

Jednako tako, potreba za ljubavi i sigurnosti je najvažnija i temeljna. Djeca se neće i ne mogu zdravo razvijati i ispunjavati svoje potencijale ako su „samo“ okružena igračkama i raznolikim okruženjem, a ako prije toga nemaju osjećaj da su voljena i da su zaštićena (fizički i emocionalno).

Za zdrav razvoj djeteta, potrebe MORAMO ispunjavati. S druge strane želje, možemo, ali ne moramo ispunjavati.

Zadovoljavanje potreba djeteta je odgovornost roditelja/skrbnika i na njih bi se trebalo reagirati, tj. zadovoljiti ih čim prije. Dakako, nećete niti potrebe moći zadovoljiti uvijek odmah, čime zapravo stvarate priliku i da dijete uči samokontrolu, odnosno da nauči zadovoljiti svoje potrebe na primjeren način u primjerenim uvjetima. Primjerice, dijete ima potrebu za odlaskom na toalet, dok se nalazite u dvorištu. Tu potrebu nije primjereno zadovoljiti u dvorištu, već se mora naučiti strpljenju i kontroli na par minuta prije nego se vratite u kuću u toalet.

Pexsels

S druge strane, zadovoljavanje želja je mogućnost roditelja/skrbnika - želje možete i ne morate ispuniti, ovisno o vašim mogućnostima, uvjerenjima i vrijednostima. Frustracija koja nastaje uslijed neispunjavanja želja (npr. kasniji odlazak u krevet) često može biti u svrhu zadovoljavanja potreba djece (san i odmor), što dijete neće odmah shvatiti, ali roditelj/ skrbnik kao odgovorna osoba treba osigurati.

Kako bi se naglasila razlika između potreba i želja, uzmimo za primjer izlaganje ekranima. Izlaganje ekranima NIJE potreba djeteta. To je želja, do koje najčešće dolazi jer dijete želi raditi isto što vidi da i odrasli rade. Ta želja u nekom trenutku postaje i navika koja često ima štetne posljedice za razvoj djeteta (na području motorike, govora, emocija, pažnje, itd.).

Odgoj je predivan, ali istovremeno i zahtjevan proces, koji zahtijeva da i roditelji/ skrbnici brinu o sebi, kako bi mogli kvalitetno brinuti o djeci. Zato je dobro sjetiti se: Djetetu nije potreban savršen roditelj koji ne griješi, nego dovoljno dobar roditelj s kojim se može povezati. Zato se uvijek možete javiti stručnoj osobi koja će vama i djetetu pružiti odgovarajuću podršku i pomoć.