PUTOPIS RONALDA BRAUSA: Kyoto – tiha elegancija tradicije i kontrasti modernog Japana

Iako smo još uvijek bili pod dojmom odlične predstave u Osaki, uputili smo se prema Kyotu. Samo pedesetak kilometara vožnje bilo je dovoljno da zakoračimo u posve drukčiji svijet – mirniji, profinjeniji i prožet tradicijom. Grad koji je stoljećima bio prijestolnica Japana pokazao nam je lice kulture i duhovnosti koje je nemoguće zaboraviti.

Već sam hotel bio je ugodno iznenađenje – moderan, uredan i super lociran. Zahvaljujući toj lokaciji, mogli smo se vrlo lako kretati gradom i doći do glavnih znamenitosti bez previše komplikacija.

Naša prva postaja bio je Fushimi Inari-taisha, svetište posvećeno božanstvu riže i plodnosti. Prolazak kroz tisuće jarko crvenih torii vrata, koja se nižu sve do vrha planine Inari, bilo je iskustvo kakvo se rijetko doživi – gotovo meditativno, uz osjećaj da ste u labirintu koji spaja prirodu i vjeru.

U četvrti Higashiyama osjetili smo duh starog Japana. Uske ulice, drvene kuće, miris zelenog čaja i prizori tradicionalnih trgovina stvorili su dojam da smo zakoračili u prošlost. Nedaleko odatle nalazi se i Gion, poznat po gejšama i čajnim kućama.

Večernja šetnja ovim dijelom grada otkrila je posebnu atmosferu – spoj elegancije i tihe nostalgije.

Kyoto nas je očarao i pogledom s Kyoto Towera, odakle se grad vidi u punom kontrastu: more hramova i vrtova ispod suvremenih zgrada i svjetlećih reklama. Taj sklad starog i novog čini Kyoto jedinstvenim.

Foto: Ronald Braus/IstraIN

Posebno me dojmio Shosei-en vrt, mirno utočište koje pripada hramu Higashi Hongan-ji. Prvi put smo ga ugledali s visine tornja, a ljepota zelenila i sklad u središtu grada toliko su nas privukli da smo spontano odlučili otići do njega.

Nastao je u 17. stoljeću kao dar šoguna Tokugawe Iemitsua i spojio je jezerca, mostove i čajne paviljone u sklad prirode i arhitekture. Naravno, nije mogao izostati ni posjet Zlatnom paviljonu (Kinkaku-ji), jednom od najprepoznatljivijih simbola Kyota, koji svojom pozlatom i savršenim odrazom u vodi oduzima dah svakom posjetitelju.

Imali smo sreću boraviti u gradu upravo 21. u mjesecu, kada se kod To-ji hrama održava poznati flea market. Stotine štandova s antikvitetima, keramikom, odjećom i hranom stvaraju šaroliku sliku u kojoj se prošlost i sadašnjost prepliću na živopisan način.

Foto: Ronald Braus/IstraIN

S druge strane, Kyoto nam je pokazao i svoje moderno lice – u ogromnim shopping centrima na kolodvoru, pravom gradu unutar grada. Tu se u mnoštvu restorana i trgovina susreće nevjerojatna količina ljudi.

Fascinantno mi je bilo vidjeti toliku gužvu, ali i discipliniran ritam u kojem sve funkcionira – nitko ne gura, nitko ne viče, sve teče glatko. A onda, već iza prvog ugla, naiđete na ulice u kojima gotovo da nema nikoga – potpuna tišina i spokoj, kao da ste prešli u drugi svijet. Upravo ti kontrasti čine Kyoto posebnim i nezaboravnim.

Probali smo raznolika autentična jela – ramen, tempuru, sushi i delicije pripremljene s posebnom pažnjom – i još jednom osjetili koliko je japanska kuhinja raznolika i bogata.

• PUTOPIS RONALDA BRAUSA: Osaka – prvi susret s Japanom i ponos predstavljanja svoje zemlje

Iako je jezična barijera ostala najveća prepreka u komunikaciji, srdačnost i ljubaznost Japanaca prevladali su svaku poteškoću. Osmijeh i spremnost da pomognu postali su univerzalni jezik koji ne treba prijevod.

Kyoto mi je ostao u sjećanju kao grad u kojem hramovi, vrtovi, tržnice i moderni centri čine savršenu cjelinu – spoj povijesti, duhovnosti i suvremenog života. To je mjesto gdje se može osjetiti ono najbolje od Japana.

A sada – u najbrži vlak na svijetu, shinkansen, i pravac prema Tokiju, najvećem gradu na svijetu, gdje nas očekuje sasvim drugačije lice Japana.