PUTOPIS RONALDA BRAUSA: Tokio – grad koji nikad ne prestaje pulsirati i u koji bih se odmah vratio

Nakon Kyota, put nas je odveo prema Tokiju, najbržim vlakom na svijetu – legendarnim shinkansenom. Dva sata vožnje pri brzini od 282 kilometra na sat prošla su gotovo u trenu, a doživljaj dolaska bio je poseban sam po sebi.

Prvi susret s Tokijom je iskustvo koje se ne zaboravlja – grad koji ruši sve barijere i otvara pred vama prizor kakav nigdje drugdje ne postoji. Tokio zauzima ravnopravan status Londona i New Yorka ali na drugom kraju svijeta.

Naš hotel smješten uz sam zaljev, pružio nam je prvu priliku da nakon puta udahnemo grad na miran način. Vedute koje se otvaraju prema vodi jednostavno su božanstvene i stvaraju kontrast gradu koji inače pulsira nevjerojatnom snagom.

Popodne smo iskoristili za šetnju uz zaljev, fotografiranje i uživanje u smirujućim dojmovima – dokaz da i u najvećem gradu svijeta postoji prostor za mir.

Večer smo proveli u tipičnom japanskom restoranu, mjestu gdje se hrana doživljava kao iskustvo, a ne samo obrok. Kušali smo raznolika jela – od onih koja sami pečete na grillu postavljenom na stolu, do specijaliteta pripremljenih na različite tradicionalne načine.

Sve nas je to dodatno intrigiralo i uvelo u bogati svijet japanske kuhinje.

Nakon večere uslijedila je duga noćna šetnja do glavnog raskrižja u Ginzi – more ljudi, svjetla, energija metropole. Hodati tim ulicama znači osjećati se u samom srcu svijeta.

Foto: Ronald Braus/IstraIN

Na putu prema gradu prošli smo i pored muzeja teamLab Planets, jedne od svjetski najpoznatijih umjetničkih atrakcija. Nažalost, ulaznica nije bilo, pa je posjet morao pričekati neku drugu priliku. Ipak, i sama prisutnost tog mjesta govori o Tokiju kao centru suvremene umjetnosti.

Drugi dan ponovno smo se vratili u Ginzu, odakle nas je put vodio prema obližnjoj tržnici Tsukiji. Ona je doživljaj za sebe – redovi štandova i dućana nude baš sve: od svježih plodova mora, začina i voća do sitnih suvenira koje je nemoguće ne ponijeti kući.

Najveća čar ipak leži u uličnoj gastronomiji – svaki štand privlači na svoj način, a zapravo gdje god stanete, nećete pogriješiti.

Upravo smo tu, na Tsukiji tržnici, kušali neka od najautentičnijih japanskih jela. Prvo smo probali japanski omlet – mekan, sočan i topao, pripremljen pred našim očima.

Foto: Ronald Braus/IstraIN

Zatim je uslijedio sushi sa svježom tunom, pravi gastronomski doživljaj koji pokazuje zašto je Tokio svjetska prijestolnica sushi majstorstva. Sve to uz poneku kapljicu domaćeg pića činilo je iskustvo koje ćemo dugo pamtiti.

U blizini tržnice nalazi se i Tsukiji Hongwan-ji hram, budističko svetište neobične arhitekture, više nalik palači iz Indije nego tipičnom japanskom hramu. Unutrašnjost ukrašena zlatom i detaljima pružila je trenutak mira i tišine, lijep trag duhovnosti u srcu velegrada.

Povratak do hotela bio je poseban doživljaj – tokijski metro vozi dijelom rute koja pravi veliki krug, pa je vožnja ispala kao besplatni panoramski razgled.

Sjedeći na mjestu šofera, gledali smo pred sobom zaljev, mostove i grad koji se širio u beskonačnost.

Foto: Ronald Braus/IstraIN

I upravo u tome leži paradoks Japana – zemlje koja je tehnološki među najnaprednijima na svijetu, a istodobno vas iznenadi sitnicama poput toga da autobus još uvijek možete platiti samo gotovinom. To su trenuci koji izazivaju osmijeh i podsjećaju da čak i najuređenija društva imaju svoje male kontradikcije.

Na kraju putovanja, vraćali smo se prema Nariti, glavnom aerodromu Tokija, koji je grad u gradu. Tamo očekujete sve – i sve dobijete: trgovine, restorane, živost i besprijekornu organizaciju.

Zahvaljujemo agenciji Nebo Travel, našem partneru na ovom putovanju, čija je podrška bila dragocjena.

Foto: Ronald Braus/IstraIN

I, naravno, podsjetnik na razlog našeg dolaska – naša predstava, koja je prošla odlično i zbog koje smo uopće krenuli na ovo putovanje. Upravo zahvaljujući svim kolegama iz Opere b.b. , koji su izvedbom Zrinjskog i susretom s Japanom ovo iskustvo učinili nezaboravnim, ovo putovanje nosi posebnu vrijednost i osobni pečat.

Tri grada koja smo posjetili – Tokio, Kyoto i Osaka – ostavila su snažne dojmove, svaki na svoj način fascinantan. Da mogu birati, vratio bih se ovim redoslijedom: najprije u Tokio, zatim Kyoto, pa Osaku.

Nažalost, ostalo je još mnogo mjesta koja nismo uspjeli vidjeti, ali putovanje u Japan pokazalo je da ova zemlja ima beskonačno mnogo lica – i svako od njih vrijedi otkriti.