ISTARSKI OBIČAJ Na Badnjak se palio cok koji je trebao gorjeti sve do blagdana Sveta tri kralja
Uz taj panj vezivala su se različita gatanja, poput pronicanja kakva će biti godina, a njegov bi se pepeo tijekom godine upotrebljavao npr. za posipanje kupusa protiv gusjenica, kao lijek za ljude, sredstvo protiv tuče i slično.
U Istri su sve kuće nekad imale ognjište i ono je na Badnjak, odnosno Viliju Bojžu imalo značajnu ulogu.
Na njih bi domaćin donio veliki panj, tzv. cok, badnjak ili did, koji se potpalio na Viliju Bojžu i trebao je gorjeti do Sveta tri kralja (stalno ili pak svaki dan pomalo).
Uz taj panj vezivala su se različita gatanja, poput pronicanja kakva će biti godina, a njegov bi se pepeo tijekom godine upotrebljavao npr. za posipanje kupusa protiv gusjenica, kao lijek za ljude, sredstvo protiv tuče i slično.
Također, smatralo se da se tom vatrom grije dijete Isus i da njegova svjetlost rasvjetljava put trima kraljevima.
Na sam Božić, domaćin bi tijekom večere posuo malo od svakoga jela i prolio malo vina po coku, da bi iduća godina bila rodna i puna obilja.
S vremenom su otvorena ognjišta izišla iz uporabe, pa su se tako i božićni običaji donekle promijenili.
Izvor: Istrapedia