Od feijoe preko chanjara do kavijarske limete: Fabio Flego u srcu Pule stvorio je pravu egzotičnu oazu

U zelenoj oazi skrivenoj u samom središtu Pule, gdje gradska vreva ustupa mjesto tišini, zemlji i mirisima voćnjaka, nastala je jedna od zanimljivijih poljoprivrednih priča u Istri.

Ovdje, na imanju koje više nalikuje selu nego urbanom kvartu, Fabio Flego već godinama strpljivo gradi mjesto na kojem se susreću znatiželja, znanje i ljubav prema biljkama, ali i hrabrost da se u istarskom tlu isprobaju kulture koje se rijetko viđaju na ovim prostorima.

Na oko 5.000 četvornih metara, s približno 300 stabala, Fabio već godinama razvija nesvakidašnju poljoprivrednu priču temeljenu na uzgoju egzotičnih i rijetkih voćnih vrsta prilagođenih istarskim mikroklimama.

Priča o OPG-u Istranea čiji je Flego vlasnik započela je još u njegovim studentskim danima, i to – kako sam kaže – sasvim spontano. „Počeo sam iz znatiželje. Preko raznih Facebook grupa krenuo sam istraživati egzotično bilje, gledati što ljudi uzgajaju i kako“, objašnjava Fabio.

Ubrzo su uslijedile i konzultacije s uzgajivačima iz Italije, što mu je pomoglo da stekne realniju sliku o tome koje biljke mogu uspijevati u Istri. „Imao sam dosta propusta na početku, jer klima u Istri nije ista kao na jugu Italije. Tamo su zime blaže, dok kod nas ipak postoje veći rizici“, kaže. Ipak, ističe kako Istra ima veliku prednost jer ima različite mikroklime.

„U Istri stvarno postoje područja gdje uz minimalnu zaštitu uspijevaju čak i tropske vrste. Znam ljude u Medulinu koji imaju mango. Ključno je da je blizu mora i da temperatura ne ide ispod nule, odnosno do minus jedan. Već na toj temperaturi biljke mogu stradati.“

 

IstraIN

Fabijevo imanje nalazi se u gradskoj zoni, ali okruženje je, kako kaže, gotovo seosko. „Mi smo praktički u centru Pule, ali ovdje imate osjećaj kao da ste na selu. To je velika prednost za ovakav tip uzgoja“, dodaje.

Uz klasične voćne vrste, okosnicu njegova rada čine egzotične kulture. Prva među njima bila je feijoa, subtropsko voće podrijetlom iz Južne Amerike.

„Feijoa je biljka iz Urugvaja, Paragvaja i Argentine. Okusom se najviše približava kombinaciji šumskih jagoda, ananasa i banane“, objašnjava. Osim okusa, feijoa je zanimljiva i zbog svojih nutritivnih svojstava. „To je voće izuzetno bogato jodom, pomaže radu štitnjače, snižava krvni tlak i općenito djeluje pomlađujuće na organizam.“

 

IstraIN

Nakon feijoe, uslijedio je uzgoj indijanske banane, biljke koja se često pogrešno povezuje s klasičnom bananom. „To zapravo nema veze s bananom. Klasična banana spada pod visoke trave, dok je indijanska banana stablašica. Naziv je više kolokvijalan jer plod sliči banani“, pojašnjava Fabio.

Okus opisuje kao vrlo specifičan: „Rekao bih da je između pudinga od vanilije i banane. Plodovi sazrijevaju od kasnog ljeta do početka jeseni, a težina im varira od nekih 80 grama pa sve do pola kilograma.“

Dodaje i kako su istraživanja pokazala da plod sadrži antikancerogene sastojke, dok se listovi koriste za izradu prirodnih insekticida. Na imanju se nalaze i kineske murve, odnosno kineski dud, podrijetlom iz Azije. „Plodovi dozrijevaju od početka jeseni pa sve do kraja listopada. Okusom su slični našoj murvi, ali imaju note smokve, čak i lagani okus koji bih usporedio s krastavcem“, opisuje.

 

IstraIN

Jedan od njegovih planova bio je i uzgoj kavijarske limete, no tu se, kako kaže, susreo s administrativnim preprekama. „Htio sam napraviti plastenik za kavijarsku limetu, ali birokracija je takva kakva je“, ističe. Riječ je o izuzetno cijenjenoj kulturi u visokoj gastronomiji.

„Plod može doseći cijenu i do 300 eura po kilogramu. Koristi se najviše u ribljim restoranima jer njezina pulpa ne mijenja okus ribe, nego ga samo naglašava.“ Kavijarska limeta potječe iz Australije i Novog Zelanda, a otporna je do minus četiri ili minus pet stupnjeva.

Uz to, Fabio je ove godine nabavio i hladnootpornu sortu serrana guave, porijeklom iz planinskih područja Brazila, kao i čanjar – voćku iz Južne Amerike čiji okus opisuje kao kombinaciju datulje i žižule. „Biljke su još mlade i osobno još nisam probao plodove, ali nadam se da ću u sljedećih četiri ili pet godina moći točno reći kakvog su okusa.“

 

IstraIN

Sezona berbe traje uglavnom od kasnog ljeta do prosinca. „Proljeće je slabije, imam nešto sitno, ali glavnina je od kasnog ljeta pa sve do prosinca“, kaže Fabio. Voće prodaje na tržnici i putem interneta, no naglasak stavlja na izravan kontakt s kupcima. „Htio sam se fokusirati na tržnicu kako bih upoznao lokalno stanovništvo s egzotičnim voćem, da ljudi ne jedu uvijek iste stvari.“

U posljednje vrijeme okušao se i s uzgojem pistacija, koje su postale vrlo popularne. „Pistacija je otporna i na hladnoću i na visoke temperature, ali najveći problem kod nje je vlaga“, objašnjava.

Postoje različite podloge, a izbor ovisi o tlu i sposobnosti zadržavanja vlage. „Kod nas su najčešće grčke i iranske sorte. Ja bih preporučio grčku, jer je prilagođenija našem podneblju. Iranska dolazi iz područja gdje je vlaga gotovo nula, pa se kod nas teže prilagođava.“

 

IstraIN

Ljubav prema biljkama prati ga od djetinjstva. „Oduvijek sam volio prirodu, i biljke i životinje. Moji su se bavili maslinarstvom, a mama obožava cvijeće, tako da sam stalno bio okružen biljkama“, prisjeća se. Na pitanje koja kultura trenutno izaziva najveći interes, odgovor mu je jasan.„Za sada je to feijoa. Meni je osobno najdraža, a i ljudi su je jako dobro prihvatili, pogotovo zbog njezinih nutritivnih svojstava.“

Fabio Flego definitivno predstavlja primjer dugoročnog, strpljivog i eksperimentalnog pristupa poljoprivredi, u kojem se znanje, iskustvo i lokalni uvjeti spajaju s egzotičnim biljnim svijetom, stvarajući prepoznatljivu i autentičnu priču u srcu Pule.

 

IstraIN