(FOTO/VIDEO) Napuštene kuće, crkvica iz 1892. i potpuni mir: Ovako izgleda istarski “grad duhova” Vrnjak

Ponekad je dovoljno samo malo skrenuti s uobičajenih ruta i dopustiti znatiželji da vas odvede korak dalje – u neku tišinu prošlih vremena koja i danas ima što reći.

Ena Piglić
Ena Piglić

8 Ožujak 2026 I 19:45

(FOTO/VIDEO) Napuštene kuće, crkvica iz 1892. i potpuni mir: Ovako izgleda istarski “grad duhova” Vrnjak
Foto: IstraIN

Sunčana subota bila je idealna prilika za bijeg u prirodu, pa smo, vođeni znatiželjom i željom za otkrivanjem novih mjesta, odlučili istražiti što sve skriva unutrašnjost naše Istre.

Potraga nas je tako dovela do mjesta koje odmah budi znatiželju – Vrnjaka, sela koje mnogi nazivaju pravim istarskim „gradom duhova“.

Smješteno daleko od glavnih cesta i turističkih ruta, ovo napušteno selo i danas je pomalo skriveno od pogleda. Upravo zbog toga do njega rijetko zalutaju slučajni prolaznici, a posjećuju ga uglavnom znatiželjni izletnici i ljubitelji neobičnih mjesta.

Šetnja kroz selo otkriva prizore koji djeluju kao da su ostali zarobljeni u nekom drugom vremenu. Između napuštenih kamenih kuća koje je gotovo u potpunosti prekrio bršljan vlada potpuna tišina.

Od nekadašnjeg života ostali su tek kameni zidovi, urušeni krovovi i tragovi svakodnevice koji polako nestaju pod vegetacijom.

Do Vrnjaka se može doći iz više smjerova. S južne strane put vodi iz Marušića, dok se sa sjeverne strane dolazi iz pravca Kućibrega i Dugog Brda. Selo se nalazi na uzvisini od oko 320 metara nadmorske visine, a nekada je ovdje živjelo i do stotinjak stanovnika.

Danas su kuće bez vrata i prozora, a bunar i kameno korito ostali su kao tihi svjedoci nekadašnjeg života. Puteljci koji povezuju kuće zarasli su u bagreme i šikaru, no i dalje jasno pokazuju kako je selo nekada bilo organizirano.

Pedestak metara iznad sela nalazi se mala crkvica i groblje. Crkva je posvećena Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj, a izgrađena je 1892. godine, što potvrđuje i godina uklesana u kamen na portalu.

S uzvisine na kojoj se nalazi crkva pruža se pogled na zelenu unutrašnjost Istre, prizor koji dodatno naglašava mir i izoliranost ovog mjesta.

Zapadno od sela protječe potok Bazuja, koji izvire u Brdima, a zatim ponire u jamu uz cestu između Marušića i Šterne.

Nekada su na tom potoku radila dva mlina, dok danas ovaj kraj uglavnom posjećuju lovci i znatiželjni putnici koji vole istraživati manje poznate dijelove Istre.

Iako selo nije teško pronaći, za potpuni doživljaj najbolje je automobil ostaviti na proširenju uz cestu i do Vrnjaka prošetati.

Upravo ta kratka šetnja kroz prirodu dodatno pojačava osjećaj otkrivanja pomalo zaboravljenog mjesta.

Vrnjak je danas tihi podsjetnik na nekadašnji život u istarskom zaleđu, ali i dokaz koliko Istra još uvijek skriva zanimljive priče i mjesta koja vrijedi otkriti.

Ponekad je dovoljno samo skrenuti s uobičajenih ruta i dopustiti znatiželji da vas odvede do nekog sasvim drugačijeg prizora.