Na policama pojedinih trgovina može se pronaći proizvod neobičnog naziva – avionski ananas. Unatoč nazivu, nije riječ o posebnoj sorti ni o voću uzgojenom na drugačiji način. Razlika je prvenstveno u trenutku berbe i načinu prijevoza.
Uobičajeni ananas do europskih trgovina najčešće putuje brodom, zbog čega mora biti ubran dovoljno rano da izdrži dug transport i skladištenje. Avionski ananas može ostati na biljci dulje, ubrati se u zrelijoj fazi i zatim brzo dopremiti zrakoplovom.
Hrvatski trgovci koji ga imaju u ponudi navode da od berbe do dopreme prolazi između 24 i 48 sati.
Ananas pripada voću koje nakon berbe ne nastavlja dozrijevati na isti način kao banana, kruška ili avokado.
Prema podacima Postharvest Research and Extension Centra Sveučilišta UC Davis, ananas je neklimakterijsko voće koje treba ubrati kada je spremno za konzumaciju. Nakon odvajanja od biljke može omekšati i promijeniti boju, ali neće postati znatno slađe.
Upravo je zato kasnija berba glavna prednost avionskog ananasa. Budući da se ubire zreliji, trebao bi imati intenzivniji miris, izraženiju slatkoću i sočniju teksturu.
Ipak, oznaka „avionski“ sama po sebi nije apsolutno jamstvo kvalitete. Na konačan okus utječu sorta, uvjeti uzgoja, hladni lanac, način skladištenja i vrijeme koje je voće provelo na polici nakon dolaska u trgovinu.
Brza dostava zrakoplovom znatno je skuplja od pomorskog prijevoza, a taj se trošak odražava na cijenu proizvoda. Avionski ananas zato se prodaje kao premium voće i u pravilu je osjetno skuplji od standardnog.
Zračni prijevoz ima i veći okolišni trošak. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda navodi kako je pomorski prijevoz po prijeđenom kilometru znatno štedljiviji u potrošnji fosilnih goriva od zračnog.
Avionski ananas, dakle, nije marketinški naziv za novu sortu, nego opis logistike koja omogućava kasniju berbu i bržu dostavu. Hoće li razlika u okusu opravdati razliku u cijeni, na kraju ipak ovisi o nepcu i novčaniku kupca.