MALI OBRTNICI OPET NA UDARU BIROKRACIJE: Dok država traži još jedan stupac na cjeniku, tko će raditi posao?

Od 1. listopada restoran, frizerski salon ili mali servis uz današnju cijenu mora istaknuti i onu koja je vrijedila 10. rujna. Zamislite vlasnicu salona koja između dva termina sada pregledava svaku stavku cjenika i traži koliko je što naplaćivala prije tri tjedna.

Čak i ako šišanje nije poskupjelo ni centa, dvije cijene moraju stajati jedna uz drugu.

Ugostitelj mora provjeriti jelovnik u lokalu, onaj na terasi i cijene koje je objavio na internetu. Ima li vlastitu mrežnu stranicu, čeka ga još i objava cjenika u propisanom digitalnom formatu. PDF ili fotografija jelovnika za tu obvezu nisu dovoljni.

Tko nema mrežnu stranicu, ne mora je zbog novih pravila otvarati, ali cjenik u poslovnom prostoru ipak mora dopuniti.

Ideju da kupac može usporediti cijene lako je razumjeti. Teže je razumjeti zašto se ista obveza, bez mnogo prostora za jednostavnije rješenje, spušta i na čovjeka koji sam šiša, kuha ili popravlja.

Svaki novi stupac možda izgleda kao sitnica onome tko piše pravila, ali malom obrtniku znači još jedno popodne za administraciju. A uz cjenik treba sačuvati i podatke kojima može dokazati staru cijenu.

To je popodne koje neće provesti s mušterijama, obitelji ili jednostavno odmarajući nakon radnog dana. Hrvatska obrtnička komora već traži ukidanje novih odluka, no one zasad stupaju na snagu 1. listopada.

Ako želimo poštene i jasne cijene, trebali bismo znati tražiti i pravila koja mali ljudi mogu provesti bez novog malog birokratskog pothvata.