„Neće očistiti uvalu punu smeće i neće. Zvao sam ih šest puta, ali do danas nitko ništa nije poduzeo“, priča nam Vladimir Načinović, Puljanima poznatiji kao Miro sa Stoje, dok nam pokazuje silni otpad na šljunčanoj obali pred ulazom u kupalište i kamp.

- Ove su naplavine tu od siječnja kad su ih izbacili jaki valovi. To je trebalo pokupiti čim prije, jer plima naplavine i opet vrati nazad u more, a s valovima će ih i opet razbacivati po obali. Nije to samo ružno vidjeti i ružna reklama za turiste. Naplavno drvo je opasno za plovidbu, a najlon se petlja u propeler motora. Ljudi plaćaju vezove za svoje barke, ali nitko od nadležnih o tome ne brine, priča ogorčeni Miro, dobri duh kupališta Stoja.

S obzirom da je ugrožena sigurnost plovidbe već je početkom godine zvao Lučku kapetaniju, a od tamo su ga, budući da je riječ o pomorskom dobru, upućivali na Lučku upravu pa ga prespajali čak i na Bunarinu i poziv opet vraćali Kapetaniji…

- I onda mi kažu: „Pa vi ste već zvali zbog toga…“. Naravno da sam zvao, više puta. A što su poduzeli? Ništa! Tako to traje već tri mjeseca, ne znam tko je odgovoran za to pokupiti, ali neka se više udostoje doći. Cesta je blizu, lako će s kamioncinom doći do same obale, govori Načinović.

Neki su ga pitali zašto sam ne počisti kada mu toliko smeta. No ne zaslužuje takve riječi - Miro, koji je cijeli život proveo na kupalištu Stoja, ionako brine o okolišu. Svi koji ga poznaju potvrdit će da je bezbroj lopati smeća izvukao s obale i isto toliko kanti napunio. I on je na rubu snaga. A dodaje i da ima osjećaj da mu se oni, koji bi trebali voditi brigu o čistoći obale, smiju kada sam nešto poduzme.

- Čistim kupalište, zar trebam i ovaj dio obale? Znate li koliko zaštitnih maski protiv zaraze nanese more i vjetar na obalu? To je strašno. Ne mogu ja svačiji posao obavljati, kaže.

Na obali je naplavno drvo ispetljano najlonom i plastičnim mrežama, puno je i plastične ambalaže i kašeta. Nije to stiglo izdaleka, tvrdi da to bacaju naši ljudi. Kako nam je u šumi, tako je i na moru - totalna neodgovornosti bezobrazluk!

- Bio sam neki dan brati šparuge… To je strašno koliko je smeća po šumama. Umirem kad vidim to silno smeće. Ja, stari magarac, stalno se pitam što ćemo mladima ostaviti. Nije mi jasno da se ne mogu uvesti kazne za bacanje otpada u prirodu. Ako kaznu dobiješ za parkiranje, a nikakvu štetu nisi ostavio za sobom, kako se ne može kazniti one koji nam truju prirodu.Ja sam već otrovan od svog tog smeća, zaključuje Vladimir Načinović.