Osnivačica i voditeljica pulskog zbora Praksa, Edna Strenja Jurcan, vratila se s nedavnog gostovanja na EEFC - East European Folklife Center u New Yorku, gdje je kao stipendistica vodila radionicu istarskih pjesama. Edna je dobila punu stipendiju među 240 osoba prijavljenih na kampu.
EECF započeo je 1977. svojim prvim tjednim okupljanjem balkanskih glazbenih i plesnih entuzijasta u kampu Mendocino Woodlands (SAD). Od tada se organizacija proširila i uključuje godišnje dva ljetna okupljanja, jedno na zapadnoj (California) i jedno na istočnoj obali (New York) SAD-a.
EEFC okuplja najbolje dostupne učitelje i izvođače s učenicima različitih razina i iskustva željnih dijeljenja radosti glazbenih tradicija. Satovi pjevanja, satovi plesa, satovi sviranja raznoraznih instrumenata, dnevna predavanja i večernji koncerti, no najviše međunarodna i međukulturalna razmjena su vrijednosti ove organizacije.
Edna je, kao predstavnik Istre na ovogodišnjem kampu u New Yorku, od 10. do 17. kolovoza, predstavila istarsku narodnu glazbu te na radionici podučila sudionike nekoliko pjesama iz našeg podneblja sa željom da što više sudionika upozna s istarskom ljestvicom, istarskim narodnim instrumentima, pjevanjem na tanko i debelo, pjesmama koje su veoma značajne za našu tradiciju.
Kako su se radionice odvijale u dosta gustom rasporedu satova pjevanja, sviranja i plesa sudionici su morali izabrati između radionica koje su se odvijale istovremeno. Ednina grupa bila je sastavljena od sedam američkih državljana i jedne Hrvatice koja živi u New Yorku dugi niz godina.
S oduševljenjem su prihvatili vrstu pjevanja koju do sad na kampu nisu imali prilike čuti te su zainteresirano tražili još informacija, no mi smo Ednu upitali kako je njoj ovo iskustvo bilo.
Kako su sudionici reagirali na istarske pjesme u New Yorku? Grupa je uglavnom bila sastavljena od Amerikanaca? Što su imali prilike čuti?
Sudionici radionice te kasnije i mnogobrojna publika koja je poslušala našu izvedbu su bili oduševljeni jer do tog trenutka malo je tko imao prilike susresti se s istarskom narodnom glazbom.
Grupa je bila sastavljena od američkih državljana i jedne Hrvatice iz Varaždina koja živi tamo već dugi niz godina. Pjesme koje su poslušali su pjesme iz našeg podneblja sa željom da što više sudionika upozna s istarskom ljestvicom, istarskim narodnim instrumentima, pjevanjem na tanko i debelo, pjesmama koje su veoma značajne za našu tradiciju a naučili su jako dobro pjesmu „Draga nam je zemlja”, i izgovor i melodiju u dvoglasnom aranžmanu.
Kako ste se osjećali kao predstavnica Istre na ovogodišnjem kampu? Jesu li Vas lijepo ugostili i koliko uopće znaju o Istri?
Počašćena sam što sam dobila stipendiju u punom iznosu, jako su me lijepo prihvatili i ugostili te budući da u kampu svih ovih godina nije bilo učitelja istarskog pjevanja, nadam se budućoj suradnji.
Je li bilo teško dobiti punu stipendiju među 240 osoba prijavljenih na kampu? Što za Vas ovo iskustvo znači?
Prvi put sam se natjecala 2019. godine, no nažalost zbog pandemije nije bilo moguće ostvariti suradnju. Ove godine sam se opet natjecala i uspjela dobiti stipendiju u velikoj konkurenciji.
Ovo iskustvo, kao i sva iskustva suradnje sa zborom Praksa na raznim Festivalima diljem Europe znači stvaranje međunarodne mreže istomišljenika koji šire ljubav prema glazbi, posebno tradicijskoj glazbi iz cijelog svijeta.
U videu poslušajte kako zvuči "Draga nam je zemlja" u izvedbi američkih državljana!
Ostavite komentar