Bez pokrića preko granice: Zašto pacijenti iz Istre plaćaju liječenje u Izoli?

Prekogranična zdravstvena suradnja, koja je godinama predstavljana kao primjer dobre europske prakse, došla je pod ozbiljan upitnik.

Stanovnici sjeverozapadne Istre sve se češće suočavaju s paradoksalnom situacijom: medicinska pomoć pružena u najbližoj bolnici – onoj u slovenskoj Izoli – naknadno im se naplaćuje.

Umjesto osjećaja sigurnosti koji bi takva suradnja trebala jamčiti, građani Umaga, Buja i okolnih mjesta na kućne adrese početkom prosinca dobivali su račune za liječenje obavljeno preko granice.

Na ovaj problem početkom prosinca upozorila je saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović, istaknuvši kako je neprihvatljivo da se građanima Europske unije u hitnim zdravstvenim slučajevima retroaktivno ispostavljaju računi, čime se dovodi u pitanje i stvarna primjena temeljnih europskih načela slobodnog kretanja ljudi i usluga.

Nekoliko dana kasnije, tema se našla i na dnevnom redu Skupštine Istarske županije, kada je vijećnik HDZ-a Mario Bratulić zatražio očitovanje dr. Gordane Antić o navedenoj problematici.

''Početak cijele priče seže u 2018. godinu, kada smo kroz jedan prekogranični EU projekt pokušali pronaći rješenje za hitna medicinska stanja. Uz puno truda uspjeli smo doći do određenog modela, ali ne i do sveobuhvatnog rješenja'', istaknula je Antić, naglasivši kako se u praksi često pogrešno tumači pojam hitnog stanja.

Kako je pojasnila, medicina jasno razlikuje akutna i životno ugrožavajuća stanja od onih koja pacijenti subjektivno doživljavaju kao hitna, poput zubobolje ili blažih tegoba. Upravo ta razlika ključna je u određivanju tko snosi troškove liječenja.

Bilateralni sporazum s Bolnicom Izola potpisan je tek 2022. godine, nakon pet godina pregovora, a do tada – i neposredno nakon završetka projekta 2021. – Istarska županija preuzela je troškove liječenja pacijenata. Riječ je, prema Antić, o između 30 i 50 pacijenata godišnje.

''Radi se isključivo o tri dijagnoze: iznenadnom srčanom zastoju i infarktu, moždanom udaru te politraumi. Kod srčanog udara vrijedi pravilo ‘vrijeme je srčani mišić’, a kod moždanog udara ‘vrijeme je mozak’. Pravovremena intervencija doslovno spašava život i kvalitetu života'', naglasila je Antić.

Za sve ostale medicinske slučajeve, rješenje još uvijek ne postoji. Dokumentacija i analize potreba, kako tvrdi, izrađene su, no proces se zaustavio na državnoj razini. Bez jasnog i sveobuhvatnog sporazuma između Hrvatske i Slovenije, pacijenti se nalaze u pravnoj i financijskoj sivoj zoni.

Poseban apsurd, ističe Antić, proizlazi iz europskog zakonodavstva: građanin Hrvatske koji se zatekne u Izoli i ondje zatraži pomoć zbog, primjerice, glavobolje, ima pravo na besplatno liječenje.

No ako u bolnicu dođe iz Umaga ili Buja, tada liječenje mora platiti – osim ako nije riječ o jasno definiranim hitnim stanjima u koja su uključene ekipe Hitne medicinske pomoći iz Umaga.

''Kada govorimo o pravim hitnim stanjima, u kojima pacijente prevoze djelatnici Nastavnog zavoda za hitnu medicinu, sustav funkcionira. Problem nastaje izvan tih okvira'', zaključila je Antić.