Rovinjski veterinar Hrvoje Labura: 'Dokazano je da sterilizirane mačke žive duže!'

Sterilizacija i kastracija mačaka jedna su od najučinkovitijih i najhumanijih mjera za smanjenje broja neželjenih legala, prevenciju napuštanja životinja te unapređenje njihova zdravlja i kvalitete života.

Osim što sprječavaju nekontrolirano razmnožavanje, ovi zahvati smanjuju stres, agresivna ponašanja i rizik od brojnih bolesti, a mačkama omogućuju mirniji i sigurniji život u kućnom ili uličnom okruženju.

Upravo iz tih razloga Udruga Mijau iz Rijeke već više od 20 godina provodi akcije sterilizacije mačaka, koje su danas postale jedan od ključnih alata brige o mačkama i kontrole njihove populacije u Hrvatskoj.

Nova akcija na području Istre započela je u četvrtak, 15. siječnja, i traje do kraja veljače, uz mogućnost produženja do kraja ožujka.

Tijekom trajanja akcije građani Istre mogu sterilizirati svoje mačke po sniženim cijenama u osam veterinarskih ambulanti diljem regije.

Među njima je i Veterinarska ambulanta u Rovinju, a veterinar Hrvoje Labura otkrio nam je detalje o aktualnoj situaciji i promjenama koje se posljednjih godina primjećuju na terenu.

''Mogu reći da je situacija iz godine u godinu sve bolja. Ljudi postaju sve osvješteniji – mačke i psi više nisu ‘samo’ životinje, već članovi obitelji. Vlasnici im osiguravaju bolje uvjete života, a jedan od važnih koraka su upravo kastracije i sterilizacije'', ističe Labura.

Dodaje kako ovakve akcije imaju veliku praktičnu vrijednost: ''Pomažu vlasnicima koji su možda u nedoumici ili financijskoj stisci jer se zahvati obavljaju po promotivnim cijenama u više ambulanti diljem Istre.''

Pozitivni pomaci vidljivi su i na razini lokalne samouprave.

''Vidimo pomak nabolje i u Rovinju – Grad Rovinj daje snažnu podršku i financira kastraciju, odnosno sterilizaciju slobodnoživućih mačaka s hranilišta, i to svake godine u sve većem broju.

Uključuju se i druge općine – Bale, Kanfanar i Žminj – koje sudjeluju ne samo u akcijskom razdoblju, nego tijekom cijele godine pomažu u rješavanju problema neželjenih i divljih legla'', poručio je Labura.

IstraIN

U Hrvatskoj gotovo da nema azila specijaliziranih za mačke, a eutanazija zdravih životinja zakonom je zabranjena. Time se odgovornost zbrinjavanja prebacuje na vlasnike.

Imati kućnog ljubimca znači preuzeti i brigu o eventualnom leglu, a stare i neprihvatljive prakse, iako se još povremeno spominju, srećom sve više odlaze u zaborav. Važno je naglasiti da su takvi postupci protuzakoniti.

Govoreći o samom zahvatu, Labura pojašnjava da sterilizacija i kastracija imaju isti cilj – sprječavanje reprodukcije i tjeranja. „Kod mužjaka je zahvat jednostavniji i manje invazivan, ali se, kao i kod ženki, radi u općoj anesteziji.

Kod ženki je zahvat zahtjevniji jer se uklanjaju jajnici i maternica kroz manji rez na trbuhu. Zbog toga preporučujemo da mačka nakon zahvata nekoliko dana miruje, boravi u toplom prostoru i da joj se posveti malo više pažnje.“

Iz perspektive vlasnika, postupak je relativno jednostavan.

„Mačka se dovodi u ambulantu ujutro, uz prethodni dogovor. Zahvat se obavi isti dan, a popodne – između 17 i 19 sati – mačka se vraća kući budna i stabilna. Možemo to usporediti s dnevnom bolnicom: zaprimimo životinju, obavimo zahvat, pratimo buđenje i vraćamo je vlasniku“, objašnjava veterinar.

Optimalna dob za sterilizaciju je oko šest mjeseci starosti, odnosno kada mačka dosegne oko dvije kile težine. „Tada su reproduktivni organi dovoljno razvijeni, a ne ometamo rast i razvoj.

Zahvat prije prvog tjeranja sprječava hormonalne promjene koje kasnije mogu uzrokovati stres, agresiju i neželjena ponašanja. Mačka koja nikad nije bila u tjeranju nema potrebu za takvim ponašanjem i općenito se lakše prilagođava“, kaže Labura.

Na čestu želju vlasnika da se mačka „barem jednom okoti“, Labura odgovara da sterilizacija u kasnijoj dobi nije opasna, ali jest zahtjevnija. „Organizam se s godinama mijenja, pogotovo ako je bilo legla. Maternica i jajnici su drugačiji, što zahvat čini tehnički složenijim nego kod mlade životinje.“

Razbijajući još jedan čest mit, Labura naglašava da debljanje nema veze sa samim zahvatom. „Ako se životinja ne kreće dovoljno i jede previše – udebljat će se, bila kastrirana ili ne. Isto vrijedi i za ljude. Kretanje, rutina, šetnje i pravilna prehrana ključ su zdravlja.“