30 godina od sporazuma s Italijom, a prava još na čekanju: Acquavita upozorila na probleme u Istri!

Ove godine obilježava se 30. obljetnica potpisivanja sporazuma između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima nacionalnih manjina, dokumenta koji je 1996. godine postavio važne temelje za zaštitu talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskoj.

O njegovoj važnosti, dosadašnjim postignućima, ali i izazovima koji su ostali neriješeni, govorila je zamjenica istarskog župana iz redova talijanske nacionalne manjine Jessica Acquavita.

Kako ističe, potpisivanje sporazuma predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u novijoj povijesti talijanske zajednice, osobito kada se promatra u kontekstu političkih i društvenih okolnosti devedesetih godina.

„Potpisivanje tog sporazuma 1996. godine smatram jednim od važnijih datuma u novijoj povijesti naše manjine, odnosno talijanske zajednice”, istaknula je Acquavita, podsjetivši pritom i na donošenje prvog Statuta Istarske županije 1994. godine, koji je, među ostalim, predviđao dvojezičnost, decentralizaciju i prekograničnu suradnju.

Naglasila je kako je upravo priznavanje talijanske zajednice kao sastavnog dijela povijesnog i kulturnog identiteta Istre bilo od iznimne važnosti.

U međuvremenu su se okolnosti značajno promijenile. Hrvatska je postala članica Europske unije, ušla u schengenski prostor i uvela euro, čime su otvorene nove mogućnosti suradnje s Italijom. Ipak, Acquavita smatra kako dio obveza preuzetih prije tri desetljeća još uvijek nije u potpunosti ostvaren.

Dvojezični natpisi i obrazovanje među neriješenim pitanjima

Kao jedan od konkretnih primjera navela je poteškoće s postavljanjem dvojezičnih natpisa na željezničkim postajama u Istri.

„Mjesecima vodimo razgovore s Hrvatskim željeznicama i nadležnim ministarstvom oko postavljanja jednostavnih natpisa Pula – Pola i Galižana – Gallesano na željezničkim postajama. To bi trebala biti najnormalnija stvar, budući da imamo zakonski priznate dvojezične nazive tih mjesta”, upozorila je.

Osim pitanja dvojezičnosti u javnom prostoru, posebno je izdvojila izazove u obrazovanju, među kojima su polaganje ispita iz hrvatskog jezika na državnoj maturi za učenike talijanskih škola te promijenjeni status talijanskog jezika u hrvatskom obrazovnom sustavu.

Naime, kako je pojasnila, talijanski jezik više nema nekadašnji položaj jezika društvene sredine, već se u hrvatskim školama često poučava kao drugi ili čak treći strani jezik.

„Tu smo neke stvari, grubo rečeno, izgubili”, poručila je Acquavita.

Bez podrške države teško je ostvariti prava zajamčena sporazumom

Unatoč postojećim izazovima, zamjenica župana pozitivnim ocjenjuje nastojanja da se kroz bilateralnu suradnju Hrvatske i Italije ponovno razmotri provedba sporazuma.

Posebno je istaknula važnost uspostave zajedničkog tehničkog tijela koje bi analiziralo što je tijekom proteklih 30 godina ostvareno, a koje obveze još čekaju provedbu.

„Republika Hrvatska u ovih se 30 godina, zahvaljujući i sve većoj financijskoj podršci nacionalnim manjinama, pokazala kao solidan partner. Međutim, potrebna nam je i podrška Republike Italije kako bi se prava zajamčena sporazumom u potpunosti ostvarila”, naglasila je.

Dodala je kako Istarska županija, zajedno s dvojezičnim gradovima i općinama, kontinuirano podupire talijansku zajednicu, ali da lokalna i regionalna razina vlasti ne mogu samostalno riješiti sva otvorena pitanja.

Upravo primjer dvojezičnih natpisa na željezničkim postajama, smatra, pokazuje koliko je važna suradnja s državnim institucijama.

„Koliko god bili vrijedni na lokalnoj razini, bez podrške države neke je stvari vrlo teško realizirati”, istaknula je.

Zaključno je poručila kako 30. obljetnica sporazuma ne bi trebala biti samo prilika za prisjećanje na povijesni dokument, već i poticaj za konkretne korake prema njegovoj potpunoj provedbi.

„Nije dovoljno samo potpisati sporazum. Sporazum se mora i primjenjivati”, zaključila je Acquavita.