Ispod umaškog Trga slobode krije se uljara stara 1.700 godina: Radila je čak tri i pol stoljeća!

Maslinovo ulje danas je jedan od prepoznatljivih proizvoda Istre, no njegova proizvodnja na ovom području ima povijest mnogo dužu nego što bi se na prvi pogled moglo pomisliti. O tome svjedoči i kasnoantička uljara pronađena u samom središtu Umaga, čiji ostaci otkrivaju kako su se masline prerađivale prije gotovo sedamnaest stoljeća.

Tijekom arheoloških istraživanja 2004. i 2005. godine na Trgu slobode, arheolozi su naišli na brojne vrijedne nalaze koji su rasvijetlili prošlost grada. Među njima posebno se ističu ostaci uljare koja datira iz razdoblja od kraja 3. do sredine 7. stoljeća.

Prema podacima koje je objavio Grad Umag, riječ je o jednoj od najbolje očuvanih kasnoantičkih uljara na prostoru bivše Jugoslavije i šire, a njezina je posebnost što su dijelovi proizvodnog postrojenja pronađeni na izvornom mjestu, odnosno in situ.

Za razliku od mnogih drugih arheoloških nalazišta na kojima su sačuvani samo pojedinačni kameni elementi, u Umagu je bilo moguće proučavati dijelove uljare kao povezanu proizvodnu cjelinu.

Proizvodni kompleks prostirao se na 15.000 četvornih metara

Još je zanimljivije da uljara nije bila samostalna građevina, nego dio velikog kasnoantičkog proizvodnog kompleksa koji se prostirao na približno 15.000 četvornih metara.

Takvi razmjeri svjedoče o važnosti proizvodnje maslinova ulja u tadašnjem gospodarstvu. Ono nije služilo isključivo za prehranu, nego se koristilo i za rasvjetu, higijenu, medicinske potrebe te trgovinu.

Umaška uljara pritom nije bila jedina na ovom području. Tragovi antičkih i kasnoantičkih uljara pronađeni su i na drugim lokacijama uz obalu, među kojima su Sipar, Makale, Kravlji rt, Sveti Pelegrin, Sveti Ivan Kornetski i Trg svetog Martina.

Ti nalazi pokazuju koliko je maslinarstvo bilo važno za gospodarstvo umaškog područja još u antičko doba.

Kako su Rimljani proizvodili maslinovo ulje?

Sačuvani dijelovi postrojenja omogućili su arheolozima rekonstrukciju pojedinih faza proizvodnje maslinova ulja.

Pronađena su dva mlinska kamena koja su služila za drobljenje i usitnjavanje maslina te dvije kamene baze tijeska, povezane s konstrukcijom preše.

U sklopu postrojenja nalazila su se i dva kanala za usmjeravanje tekućine te taložnica, u kojoj se ulje odvajalo od vode i drugih sastojaka.

Iako se suvremena proizvodnja oslanja na znatno napredniju tehnologiju, osnovna načela prerade maslina ostala su prepoznatljiva do danas.

Prema procjenama navedenima u gradskom priopćenju, uljara je mogla djelovati približno 350 godina, što govori o dugotrajnoj gospodarskoj aktivnosti na tom prostoru.

Zašto je uljara prestala raditi?

Točan razlog prestanka rada uljare nije poznat. Pretpostavlja se da su na njezinu sudbinu utjecale velike političke i gospodarske promjene koje su uslijedile nakon slabljenja i pada Zapadnog Rimskog Carstva.

Ipak, uljara je, prema arheološkom datiranju, nastavila djelovati sve do sredine 7. stoljeća, dakle i nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine.

Promjene trgovačkih putova, gospodarstva i organizacije naselja postupno su mijenjale život antičkog Umaga, ali su iza sebe ostavile vrijedne tragove.

Priča o uljari samo je jedan od primjera bogate prošlosti grada, čije se povijesno nasljeđe nastavlja istraživati zahvaljujući Muzeju grada Umaga i njegovim suradnicima.

A možda je najzanimljivija upravo činjenica da današnja tradicija istarskog maslinarstva ima svoje korijene u proizvodnji koja je na umaškom području postojala još prije gotovo 1.700 godina.

Dodajte IstraIN u omiljeni Google izvor