Gle čuda, Sabor je bio pun! A onda su se kamere ugasile...

Jučerašnja izvanredna sjednica Sabora trajala je čak 18 sati, a ujutro je sabornica bila gotovo puna. Dok su kamere bile upaljene, zastupnika nije nedostajalo. Kasnije je slika bila bitno drukčija.

Igor Franković
Igor Franković

21 Kolovoz 2026 I 09:15

Gle čuda, Sabor je bio pun! A onda su se kamere ugasile...
Foto: Patrik Macek/PIXSEL

Jučerašnja izvanredna sjednica Hrvatskog sabora o opasnom otpadu u Gospiću trajala je gotovo nevjerojatnih 18 sati, a gle čuda – u jutarnjim satima sabornica je bila puna.

Odjednom se pokazalo da zastupnici itekako mogu pronaći put do svojih klupa, i to u velikom broju, kada je tema dovoljno važna, politički zanimljiva ili medijski atraktivna.

I neka, jer 37 tisuća tona opasnog otpada i pitanje zdravlja ljudi svakako zaslužuju punu sabornicu i ozbiljnu raspravu.

Pitanje je samo je li baš svima u prvom planu isključivo zdravlje građana i činjenica da se otpad godinama odlagao bez odgovarajuće reakcije sustava ili se u cijeloj priči našlo prostora i za poneki politički bod.

Je li Gospić jučer bio mjesto iskrene brige ili savršena pozornica za još jedan veliki obračun vlasti i oporbe, neka procijeni svatko za sebe.

Oporba je gotovo jednoglasno udarala po vlasti, HDZ gotovo jednoglasno uzvraćao da se širi panika, a između dvije strane ostalo je ono zbog čega su se navodno svi okupili – problem koji treba riješiti.

Kako je dan odmicao, tako je, zanimljivo, odmicao i dobar dio zastupnika, pa je poslijepodne i navečer u sabornici ostalo tek desetak najupornijih. To su jednostavno mogli vidjeti svi oni koji su uživo pratili sjednicu sinoć oko 22 sata.

Možda je slučajnost što je najveća gužva bila upravo onda kada je bila i najveća medijska pozornost, a možda hrvatska politika jednostavno najbolje funkcionira pred upaljenim kamerama.

No jučerašnji dan ipak nam je pokazao nešto važno – kada se hoće, sabornica može biti puna, raspravljati se može satima, a zastupnici mogu prekinuti čak i ljetnu stanku.

Bilo bi lijepo da se toga sjete i kada se kamere ugase, jer problemi građana, za razliku od televizijskog prijenosa, ne završavaju pritiskom na tipku „off“.