U 93. godini života, napustio nas je veliki čovjek, umjetnik svjetskog glasa i naš sugrađanin, akademski slikar Bruno Mascarelli.

Spominjanje imena Bruna Mascarellija i Rovinja za starosjedioce znači jedna nerazdvojna cjelina, nešto što u jedno spaja Grad i čovjeka - umjetnika! Umjetnik koji se u ovom gradu pojavio nenadano i odmah tu našao dom i prijatelje, a gradu je zauzvrat dao svoju umjetnost i kulturu.

U toj razmjeni grad je više dobio no što je dao a Bruno je svojom spontanosti, plemenitosti i duhovnosti u Rovinju živio. Nije živio životom običnog čovjeka u malom gradiću na periferiji, već životom čovjeka kojeg stvaralačka žudnja tjera više i dalje.

U ROVINJ DOŠAO BEZ IČEG

Nakon zagrebačke Akademije likovne umjetnosti, Mascarelli 1949. dolazi u Rovinj, gdje se nastanjuje i počinje živu izlagačku djelatnost. 

Početkom 60-tih seli u Milano, a potom u Pariz. Izlagao je u mnogim galerijama i muzejima u Zemlji i svijetu, a 2006. godine tiskana mu je monografija. Dodajmo kako mu je dodijeljena i nagrada Grada Rovinja za životno djelo.

Grad Rovinj i Bruno Mascarelli jedno drugo su našli u teškim vremenima, kada su grad napuštali njegovi najobrazovaniji stanovnici ostavljajući za sobom prazne kuće i puste ulice. S druge strane, Mascarelli rođen u Sarajevu, do susreta s Rovinjom kroz djetinjstvo i mladost putovao je ne znajući kuda bi, bez cilja, kao nomadski putnik. Do Rovinja je došao bez ičeg materijalnog.

Međutim, u sebi je nosio kulturno bogatstvo koje je stjecao kroz život. Mascarelli je sa sobom u Rovinj donio obrazovanje, multireligijsku i multietničku toleranciju, razumijevanje, ljubav, mladost. Jednom riječju – kozmopolitizam.

Taj i takav Bruno Mascarelli počeo je okupljati prijatelje umjetnike, istomišljenike iz svih krajeva tadašnje države, posebice iz dvaju glavnih kulturnih centara Zagreba i Beograda.

Dolazili su umjetnici. Neki samo prolazili, neki ostajali, neki samo ljeti boravili ali svi su se okupljali oko Mascarellija. U tom je društvu bilo svih profila umjetnika: slikara, kipara, fotografa, arhitekata, književnika, glazbenika, kazališnih, filmskih i inih umjetnika. Okupio je jezgru umjetnika koja je postala poznata kao "Rovinjska škola".

Osnivaju Muzej u Rovinju! Nakon toga Bruno odlazi na "zapadnu" stranu hladnoratovski podijeljene Europe ali se i neprestano vraća.

Do dana današnjeg Mascarelli je neprestano u i van Rovinja koji mu je utočište i spona između istoka i zapada. Energija duha tjerala ga je u potragu za novim, boljim i drugačijim svijetom. Istraživanje, lutanje i nomadski pristup življenju vidljiv je i prisutan u njegovoj umjetnosti kao i čvrsti korijeni prostora iz kojeg je niknuo.

Bruno Mascarelli svojim je slikama prenosio osjećaj slobode. Njegova je umjetnost izraz stvaralačkog zadovoljstva. Tražeći sebe pokretao je osjećaje, unutarnju snagu, unutarnji život i unutarnje samouključivanje. 

Njegove slike kao da dolaze iz nekog drugog svijeta. Slike mu zrače životom kao čistom energijom, unutarnjim radom, ispunjenjem i težnjom.

Aktivnost i život koje je osjećao pri svom umjetničkom stvaranju dosljedno je prenosio i na svoje slike. Oslobođen dosjetki, svojim je slikama prizivao nostalgiju, a da mu je stvaralački čin predstavljao veselje i radost govore njegove slike, znakovitih naslova.

Ljepotu, veselje i radost nije nalazio u oholosti zbog posjedovanja moći da bilo što proglasi umjetnošću.

Ovako kako je Bruno Mascarelli proživljavao umjetnost tako je i živio život i zato smo iznenađeni gubitkom koje je došlo iznenada jer, bio je vitalan uprkos poznim godinama koje je dostojanstveno nosio do zadnjeg trenutka.

Maestro, počivaj u miru! 

Osvrt napisao Dario Sošić