Pet najčešćih pitanja roditelja koja počinju ovako: Do koje dobi bi moje dijete trebalo…?

U svakodnevnom radu susrećem se s mnoštvom pitanja koja postavljaju roditelji vezanih uz uredan razvoj svog djeteta. Bilo da se radi o pitanjima vezanih uz jezično-govorni razvoj ili pitanjima s područja mentalnog zdravlja djece, većina pitanja počinje upravo ovim riječima koje sam navela u naslovu.

Kao roditelji, iako znamo da to nije baš najpametnije, skloni smo uspoređivanju razvoja i sposobnosti svog djeteta s razvojem druge djece u čijoj se okolini naše dijete nalazi. Roditelji se najčešće samostalno javljaju kada primijete da njihovo dijete odstupa u bilo kojem pogledu, bez obzira na preporuku pedijatra kojem se većinom prvo obrate.

U većini slučajeva roditelji zaista točno primijete da nešto nije kako treba, no i tada, ako razgovaraju s nekim tko nije stručan, traže pomoć na internetu (koji često nije najtočniji izvor informacija) ili se obrate obitelji u kojoj postoji onaj netko tko kaže:“ ma nije mu ništa, prerast će to on“, pa postoji velika mogućnost da se izgubi dragocjeno vrijeme za ranu intervenciju.

„Do koje dobi bi moje trebalo progovoriti prvu riječ?“

U kabinetu sam ponekad čula informaciju da je dijete progovorilo prvu riječ sa 6, 7 mjeseci. Nakon kratkog objašnjavanja da je prva riječ ona sa značenjem, kada dijete ciljano koristi tu riječ baš za određenu osobu ili stvar (primjerice ba-ba je baka i nitko drugi), onda to jest riječ sa značenjem a ne brbljanje. Uredno pojavljivanje prve riječi jest oko godinu dana starosti djeteta.

„Do koje dobi bi moje dijete trebalo govoriti rečenice?“

Riječi se mogu kombinirati u rečenice tek kada postoji dovoljan fond riječi u rječniku djeteta kako bi ih uopće moglo kombinirati u rečenice. Kada dijete dosegne fond riječi između pedesetak do dvjesto riječi, tada se one mogu kombinirati u dvočlane, tročlane rečenice, kao što su „Mama, daj vode.; Vidi, medo leži“... Takav fond riječi dijete urednog razvoja dostiže s oko navršene dvije godine, uz napomenu da je svako dijete individualno te se uzimaju i drugi čimbenici u obzir kada se radi individualna procjena.

„Do koje dobi bi moje dijete trebalo izgovarati pravilno sve glasove?“

Određeni glasovi javljaju se u određenoj dobi djeteta, no ovisi o puno čimbenika poput motoričke spretnosti, genetske predispozicije za izgovorne teškoće, jede li krutu hranu (žvakanje), je li izloženo komunikaciji s vršnjacima ili je previše izloženo ekranima i dr. Ipak, postoje smjernice u kojoj dobi bi koji glas trebao biti točno izgovoren iako je za uključenje u terapiju bitna i vrsta pogreške koju dijete čini.

Primjerice, glas /R/ tolerira se do 5,5 godina, no ako ga dijete u dobi od 4,5 izgovara kao stražnje (francusko rrr), tada ga odmah uključujem u vježbe kako se tako pogrešno mjesto izgovora ne bi dodatno učvrstilo. Ostali glasovi i dob kada bi se trebali pravilno izgovarati:

Dob/god Glasovi

1 – 2 a, o, e, p, b
2 – 3 i, u, f, v, t, d, n, nj, m, k, g, h, j
3;6 – 4;6 s, z, c, š, ž, l, lj
4;6 – 5,5 č, ć, dž, đ, r

Foto: Pexels

„Do koje dobi bi moje dijete trebalo znati (tečno) čitati?“

Ovo je malo kompleksnije pitanje, pa zahtjeva i takav odgovor. Svi se slažemo da čitanje nije urođena sposobnost te se uvježbava i trenira – čitanjem. Do 3. razreda redovne osnovne škole se čitanje još uvijek automatizira pa se prije te dobi niti ne dijagnosticira disleksija. Ipak, već ranije je moguće prepoznati predispoziciju za teškoću čitanja, čak i u predškolskoj dobi, kada su predvještine čitanja i pisanja u razvoju.

Tako bi bilo dobro odraditi opsežnu procjenu predvještina čitanja i pisanja (postoje standardizirani testovi) u predškolskoj dobi ako primijetite da dijete ima teškoća s određenom vrstom zadataka, makar Vam na školskom testiranju spremnosti za upis u 1. razred rekli da je sve u redu. Prečesto se susrećem s djecom koju je potrebno uključiti u logopedski tretman radi teškoća s usvajanjem čitanja, a ustanovi se da je „sve bilo u redu“ na testiranju za polazak u školu. Kroz 2. razred „uredni“ čitači bi trebali početi čitati titlove na ekranima.

„Do koje dobi bi moje dijete trebalo pravilno držati olovku?“

Pravilno držanje olovke ključno je za razvoj fine motorike i uredno pisanje. Preporučuje se da djeca usvoje ispravan hvat olovke do otprilike 6. ili 7. godine, kada većina djece počinje formalno obrazovanje. Važno je poticati ispravan hvat kroz igru i vježbe jer će im to olakšati pisanje te smanjiti mogućnost razvoja nelagodnosti ili problema s rukom kasnije u životu.

Pravilno držanje olovke nije samo važno za urednost pisanja, već također može utjecati na dugoročno zdravlje djetetove ruke i zapešća. Ako dijete ne drži olovku pravilno, može se pojaviti napetost u mišićima koja može dovesti do nelagode ili bolova tijekom pisanja, a ponekad i do trajnih problema s rukom.

Djeca se često prirodno prilagođavaju pravilnom hvatu olovke kroz svakodnevne aktivnosti koje uključuju fine motoričke vještine, poput crtanja, bojenja ili slaganja sitnih predmeta. U svakodnevnim aktivnostima možete pomoći djeci razvojem ovih vještina kroz različite igre i aktivnosti, kao što su igranje s plastelinom ili glinom, slaganje slagalica s malim dijelovima, vježbe s kopčama i kopčicama, korištenje pinceta ili štapića za prenošenje malih predmeta. Također, postoje različite vrste posebnih olovaka i držača za olovke koje mogu pomoći djeci u usvajanju ispravnog hvata.

Eto, ovo su bila neka od najčešćih pitanja s kojima se gotovo svakodnevno susrećem. Nadam se da sam Vam pomogla razjasniti neke nejasnoće koje možda imate vezane uz jezik i/ili govor. Savjet na kraju, vodite se svojim osjećajem i ako primijetite da dijete ima određeni problem u jezično-govornom razvoju, obratite se logopedu.

Piše: Maja Vincek Slunjski, mag.logoped, integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente, izvor: Mamin kutak