U Poreču istražuju koje će sorte najbolje podnositi sušu i vrućine: Odgovor se krije u „kemijskom otisku“ biljke

Suše, visoke temperature i kombinacije različitih klimatskih stresova sve su veći izazov za poljoprivredu. Dok će neke sorte takve uvjete uspjeti podnijeti i nastaviti davati urod, druge će reagirati znatno osjetljivije.

Zašto se to događa i koje bi se tradicionalne sorte mogle najbolje prilagoditi klimi koja se mijenja, istražuju znanstvenici Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.

U tamošnjem Laboratoriju za fenotipizaciju posljednjih je godina uspostavljena sofisticirana analitička infrastruktura kojom se može pratiti što se u biljci događa na razini metabolita. 

Traže „kemijski otisak“ biljke

Jedan od ključnih sustava u laboratoriju namijenjen je metabolomičkim analizama visoke rezolucije. Pojednostavljeno, znanstvenicima omogućuje vrlo detaljan pogled na kemijski sastav uzorka.

Umjesto traženja samo nekoliko unaprijed određenih tvari, moguće je dobiti znatno širu sliku molekula prisutnih u biljnom materijalu.

„Primjerice, možemo pratiti profile aminokiselina, organskih kiselina ili sekundarnih metabolita, među kojima su i fenolni spojevi karakteristični za maslinu i druge mediteranske kulture. Na taj način dobivamo svojevrsni kemijski otisak biljke“, objašnjava dr. sc. Nikola Major, znanstveni savjetnik Instituta i zamjenik voditeljice Laboratorija za fenotipizaciju Smiljane Goreta Ban. 

Zašto jedna sorta izdrži, a druga ne?

Upravo promjene tog kemijskog „otiska“ mogu pomoći u razumijevanju načina na koji biljka reagira kada se nađe u nepovoljnim uvjetima.

Biljka ne može pobjeći od suše ili visokih temperatura pa aktivira različite mehanizme kako bi se prilagodila i preživjela. Znanstvenike zanima što se tada događa na kemijskoj razini i po čemu se otpornija sorta razlikuje od osjetljivije.

Takva bi istraživanja mogla pomoći u utvrđivanju koje se tradicionalne sorte mogu uspješnije prilagođavati uvjetima koje donose klimatske promjene. 

Važno i za očuvanje istarskih sorti

Porečki Institut raspolaže brojnim domaćim, tradicionalnim, ali i stranim biljnim genetskim izvorima. Njihovo očuvanje ne znači samo sačuvati sjeme ili biljku, već i detaljno utvrditi osobine koje pojedinu sortu razlikuju od drugih.

Takva istraživanja jednog bi dana mogla biti korisna i proizvođačima ili lokalnim zajednicama koje žele znanstveno dokazati posebnost tradicionalne sorte ili proizvoda, primjerice u postupcima zaštite izvornosti. 

U fokusu bi se mogla naći i istarska smokva

Jedan od prijavljenih međunarodnih projekata Instituta usmjeren je upravo na smokvu. Ako projekt bude odobren, istraživači iz Istre surađivali bi s partnerima iz Turske i sjeverne Afrike te uspoređivali tradicionalne sorte smokava iz različitih dijelova Mediterana, među njima i istarske sorte. 

Važnu ulogu u razvoju novih mogućnosti laboratorija ima projekt AgriFoodOmics, koji se provodi od 2023. do 2027. godine i financira sredstvima Europske unije kroz program NextGenerationEU. Projekt je omogućio nabavu dijela kapitalne opreme. 

Oprema je nabavljena 2024., a instalirana tijekom 2025. godine. Već se koristi u zajedničkim istraživanjima s drugim ustanovama, a među prvim znanstvenim radovima nastalim korištenjem novog sustava bilo je i istraživanje invazivne alge, za koju je porečki laboratorij proveo detaljnu metabolomičku karakterizaciju. 

Odgovori važni za budućnost istarske poljoprivrede

Posebnost porečkog laboratorija njegova je snažna usmjerenost na poljoprivredu, biljke i mediteranske kulture.

To je posebno značajno za Istru, gdje se čuva velik broj tradicionalnih sorti vinove loze, masline, povrća i voća. Upravo bi među njima mogli biti genetski izvori važni za prilagodbu poljoprivrede klimatskim promjenama. 

Analizirajući ono što se u biljci događa kada joj nedostaje vode ili kada temperatura postane previsoka, znanstvenici pokušavaju odgovoriti na jedno od ključnih pitanja buduće poljoprivrede – koje će se sorte najbolje prilagoditi klimi koja se mijenja i koje među njima vrijedi posebno sačuvati.